Priča koja traje
Morićevi dvori nisu oduvijek bili izletište niti restoran kakav danas poznajete. Priča je počela puno ranije – u kući u kojoj se uvijek moglo sjesti, nešto pojesti i popiti.
Prije nego što su postali Morićevi dvori
Na ovom je mjestu bila kuća u kojoj se uvijek moglo sjesti, nešto pojesti i popiti. Nije trebalo puno. Dobar zalogaj, razgovor i boca domaćeg vina na stolu.
Tako je ovdje jednostavno bilo – ljudi su dolazili, družili se, jeli, pili i ostajali. To je bila ona stara, prirodna priča koju danas pamtimo s osmijehom.
Ono što je bilo, nije trebalo nestati
Nakon rata život se promijenio, a s njim je polako utihnula i ta stara priča.
Onda smo se mi, kao obitelj, složili da je ne želimo pustiti da nestane. Htjeli smo ponovno oživjeti ovo mjesto i napraviti prostor u kojem će se ljudi osjećati kao nekad – opušteno, domaće i dobrodošlo.
Počeli smo polako
Bez velikih planova i bez žurbe. Svake godine jedan kamen tamo, jedan kamen vamo. Nešto se napravilo, nešto dogradilo, nešto uredilo.
Malo po malo, iz godine u godinu, mjesto je dobivalo svoj današnji oblik.
Godina po godina
Od prvih radova do danas puno se toga promijenilo. Ali ono najvažnije nije.
I dalje vjerujemo u domaću hranu, dobro vino, stol za kojim se ostaje malo duže i u onu jednostavnost zbog koje se ljudi vole vratiti.
Ostalo je povijest
Danas, kada pogledamo iza sebe, shvatimo koliko je toga stalo u sve te godine.
Od kuće i ljudi koji su se nekada okupljali za stolom, do mjesta koje danas nosi ime Morićevi dvori.
Jedan kamen tamo, jedan kamen vamo…
I ostalo je povijest.
A priča se i dalje piše.